Fenomen Novak Đoković: Badman i Džoker
"Đoković donirao 110.000 eura za djecu BiH!", "Đoković donirao Srbiji i BiH 700.000 eura od turnira u Rimu", "Najbolji tenisač svijeta donirao milion eura za borbu protiv koronavirusa", "Đoković je jedini igrač koji je donirao novac u tri različite zemlje".
Ovo je samo kratak izvod iz liste naslova medija iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine sa sličnim sadržajem. Podsjećanja radi: Riječ je o susjednim zemljama Srbije, protiv kojih je Đokovićeva domovina tokom devedesetih godina prošlog vijek vodila krvave ratove. Da, Novak Đoković (op.a.: da, pišemo ga sa Đ, koje je strano mnogim klavijaturama) je čovjek od časti ne samo u Srbiji, već i u drugim državama nastalim raspadom zemlje u kojoj je rođen, SFR Jugoslaviji. Onaj za koga se može s ponosom reći da je iz istog kraja svijeta kao i mi. Zemljak ili eto barem bivši zemljak.
Đoković trenutno na drugom kraju svijeta piše neke druge naslove. Naslove koje nikada nije želio pisati. Najboljem teniseru svijeta privremeno je odbijen ulazak u Australiju. Đoković nije vakcinisan te je navodno dao lažne informacije po njegovom dolasku u Melbourne.
Inat
"Zapadni Balkan", tako glasi moderan naziv regije na kojoj se nekada protezala SFRJ, proteklih nekoliko decenija na površinu nije izbacio baš tako mnogo ličnosti sa kojima se može poistovjetiti, s kojima se može dičiti. Osim, naravno, ako niste ljubitelj ratnih zločinaca, ratnih profitera ili korumpiranih političara.
Veličina iliti ljudskost čovjeka na Balkanu sada se mjeri time da li je taj i nakon krvavih 1990-ih dobrodošao u sve kutke nekada zajedničke države. Novak Đoković je jedna od nekih desetak poznatih ličnosti bivše Jugoslavije koje su dobrodošle, ali i cijenjene kako u Ljubljani, tako i u Zadru, Sarajevu ili Skoplju (da ne koristimo floskulu od Vardara pa do Triglava).
Đoković je neko kome se, ne samo zarad njegovih ni u jednom momentu spornih dostignuća na teniskom terenu - opraštaju svi njegovi hirovi i greške. Nole je "jedan od nas". Onaj simpatični dečko iz komšiluka, koji trči naokolo sa teniskim reketom u ruci. Ljubazni dečko koji je obdaren (ili proklet?) neutaživom voljom za pobjedom i i koji ima čudnog oca.
Đokovićeva popularnost u domovini rasla je proporcionalno gubitku njegovih simpatija u ostatku svijeta, tačnije rečeno Zapadu. Što su ga više arogantnim doživljavali u zapadnom svijetu - da, on je zaista uspio ponovo podijeliti svijet na blokove - to su ga simpatičnijim smatrali oni od Ljubljane do Atine. Što je publika više držala palčeve za njegove protivnike u arenama Melbournea, Wimbledona ili New Yorka, to su ga više voljeli ljudi u Beogradu, Sarajevu, pa čak i Zagrebu. Što je više psovao i svađao se sa publikom, koju su na našim prostorima smatrali kao što su ovi Noleta - nadmenom, to je bila jača veza između njega i njegovih (bivših) sunarodnika.
Upravo je prkos učinio da Đoković izraste u tako velikog igrača. Upravo ona osobina, koja je i pored svih nesporazuma među njima, ljude sa Balkana tjerala negdje u koheziju. Ljudi su se na ovim prostorima oduvijek smatrali žrtvama istorije.
No međutim, ovaj put u igri je više od moguće 21. grend slem titule koja bi Đokovića učinila najuspješnijim igračem u istoriji "bijelog sporta".
Oprošteni hirovi
Nole je došao do tačke na kojoj više nema zezancije, gdje dolazi do razilaženja mišljenja - čak i u njegovoj domovini. Do sada mu je opraštana sklonost ka ezoterici, samoprozvanim doktorima, alhemičarima i teoretičarima zavjere. To se sve, ipak, ticalo samo njega samog, pa valjda zbog toga i nije pretjerano umanjilo simpatije prema njemu. Ovaj put je stvar opšte prirode. Pravila ulaska u neku zemlji ili pitanje vakcinacije usred jedne pandemije se tiču ljudi širom svijeta i imaju dalekosežne posljedice. Pa i za jednog Novaka Đokovića.
Zamislite samo da je jedan od beogradskih teniskih talenata s kojima se teniska zvijezda slikala i kojeg je zagrlila 17. decembra Vaše sopstveno dijete. I da sada, nekoliko sedmica nakon što je nastala ta slika saznate da je idol pored Vašeg djeteta dan ranije saznao da je zaražen koronavirusom. Ali je to skrivao. Te samim time bio svjestan rizika da može da zarazi ljude oko sebe.
Zaštita odozgo
Jedno je sasvim sigurno: Stanje između dva fronta je napeto. Na jednoj strani su ljudi koji stoje uz njega uprkos svima i svemu. Ljudi koji ga smatraju žrtvom sistema koji je sada ponovo uperen protiv Srba i ostalih bivših Jugoslovena. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i poglavar Srpske crkve patrijarh Porfirije pridružili su se ovom taboru. Tako da će Đoković imati božansku pomoć.
S druge strane "borbene linije" se nalaze oni koji su shvatili da se ovdje radi o više od uboda u nadlakticu jednog izuzetnog sportiste. Sportiste čiji je status neprikosnovenog dobro poljuljan.
Da li je zamislivo približavanje ova dva tabora, onih koji su uz tj. protiv Noleta? Teško. Na Balkanu se već duže vrijeme ide iz krajnosti u krajnost, ono između je odavno isparilo. Po principu "ili si jedan od nas ili pripadaš ostatku svijeta".
Diesen Artikel können Sie auch in Deutsch lesen:
Kommentare