Kako je nastao dupli korona efekat kod migranata?
Od samog početka pandemija koronavirusa doseljenici u Austriji su izloženi netrpeljivosti domaćeg stanovništva. To nije uočila samo bečka gradska služba za integraciju (MA 17) koja se u posljednje vrijeme sve više savjetuje sa osobama raznih porijekala. Isti fenomen bilježi i organizacija ZARA u svom godišnjem izvještaju o rasizmu.
Razlog je jasan kao dan: Doseljenici se dovode u "neposrednu vezu s korona-krizom", navedeno je u izvještaju organizacije koja se bori za ljudska prava.
Ali, da li su stranci zaista "pokretačka snaga" pandemije? Odgovor na ovo pitanje je zaista kompleksan. Činjenica je da su oni izloženi nadprosječnom riziku infekcije virusom. Iza toga naravno nema nikakve namjere. Razlozi za to su raznovrsni, te sežu od siromaštva do loše komunikacije.
Migranti mnogo više koriste društvene mreže. Zbog toga su među njima teorije zavjere mnogo više rasprostranjene.
Politolog
Prije svega: Rizik infekcije koronavirusom je navodno kod doseljenika veći od onoga kod ostatka stanovništva. To stoji u izvještaju Agencije Evropske unije za osnovna prava (FRA). Brojke koje bi tu tezu potvrdile i za Austriju, ipak, ne postoje.
Zato je Danska navedenoj agenciji već u oktobru predočila jedno interesantno istraživanje. Prema njemu je u toj zemlji 26 posto inficiranih s koronavirusom imalo "nezapadnjačko" porijeklo, iako ta populacija čini samo 9 posto cjelokupnog stanovništva.
Da li bi to mogao biti slučaj i u Austriji?
Jezičke barijere
Informacija o virusu na raznim jezicima ustvari ne manjka. Institucije poput Integrationsfonds ili Fonds Soziales Wien nude informacija na čak 17 jezika.
To je teorija. U praksi te informacije nažalost ne stižu do onih kojima su namijenjene. "Ne smijemo zaboraviti da je većina njih slabo obrazovana, dijelom i nepismena", kaže Christina Schilling, direktorica bečkog prihvatilišta za ibjeglice AWAT. "Oni znaju samo ono što im drugi ljudi ispričaju".
Ili pak ono, što pročitaju na društvenim mrežama. Upravo tu vreba opasnost. "Poznato nam je to da teorije zavjere nastaju na društvenim mrežama", kaže poznati politolog Peter Filzmaier. "Za migrante su one izuzetno važan izvor informacija"
To pokazuje i istraživanje "korištenje medija za vrijeme koronavirus-pandemije", koju je Peter Filzmaier sproveo po nalogu Österreichisches Integrationsfonds (ÖIF). U teoriju zavjere da je koronavirus umjetno proizveden i da je namjerno proširen vjeruje čak 70 posto Afganistanaca koji su učestvovali u studiji.
No, takav stav nije rasprostranjen samo među Afganistancima nego i među drugim doseljenicima. Poređenja radi: Samo 10 posto ispitanog stanovništva koje nema strano porijeklo vjeruje u ovu teoriju. To da teorije zavjere najbolje piju vode kod Sirijaca i Afganistanaca nimalo ne iznenađuje, kaže Filzmaier.
"Ti ljudi dolaze iz ratnih područja u kojima se upotrebljava i hemijsko oružje. Nije ni čudo da neki od njih vjeruju da je i koronavirus nešto poput toga", smatra politolog.
Po njemu je potpuno razumljivo i nepovjerenje tih ljudi u državu, nakon što su pobjegli od talibanskog režima. Da bi se razbilo to nepovjerenje, potrebno bi bilo dokučiti te osobe upravo putem društvenih mreža.
Nova kampanja na društvenim mrežama
Ministarstvo za integraciju je reagovalo i krajem marta pokrenulo kampanju na društvenim mrežama. "Osobe stranog porijekla, tzv. ambasadori dobre integracije, se nalaze u središtu kampanje, oni treba da pokušaju da se ciljano obraćaju ljudima iz te populacije", kaže ministarka Susanne Raab (ÖVP).
Ti "ambasadori" su između ostalih službenik osiguravajućeg društva Farhad Mohamadi iz Afganistana te proslavljena plivačica Mirna Jukić, porijeklom iz Hrvatske. Do sada je prema podacima iz ministarstva čak 300.000 osoba iz ciljne grupe vidjelo postinge koji su napisani na njihovim jezicima.
Ambasadori dobre integracije trebaju na društvenim mrežama da se ciljano obraćaju doseljenicima.
Ministarka za integraciju
Siromaštvo kao pogon
U novembru je dr. Burkhard Gustorff sa odjela intenzivne njege klinike Ottakring alarmirao javnost, izjavivši da je 60 posto njegovih pacijenata stranog porijekla. Postoje brojke koje pojašnjavaju zašto upravo ta populacija završava na intenzivnoj njezi. U prevodu: siromaštvo utiče na zdravstveno stanje ljudi.
Jedna analiza Statističkog zavoda Austrije (Statistik Austria) iz 2017. godine pokazuje da je samo 4 posto onih osoba koje dobro zarađuju (40 do 64 godine) hronično bolesno, dok je kod onih koji malo zarađuju taj postotak znatno veći - 21 % tj. više od pet puta veći.
Bečki integracioni monitor pokazuje da su stranci najugroženiji siromaštvom. Ravno 75 posto osoba iz trećih zemalja (izuzevši Tursku i bivšu Jugoslaviju) su za vrijeme ispitivanja činili su onih 20 % najsiromašnijih domaćinstava u Beču. Poređenja radi: kod Austrijanaca ovdje imamo udio od samo 12 %.
Loša stambena situacija
Siromaštvo često uzrokuje i lošu stambenu situaciju što je naravno tema i institucijama poput AWAT-a. "Kod nas u jednoj sobi spava pet osoba koje se uopšte ne poznaju", kaže direktorica Schilling koja podsjeća da su tu još i zajedničke kuhinje. Pretrpane stambene jedinice su ujedno jedan od važnih faktora širenja koronavirusa.
Nepoznate mjere
Prilikom istraživanja koje je sproveo Austrijski integracioni fond (ÖIF), različite grupe doseljenika su upitane koje im mjere za sprečavanje širenja koronavirusa spontano padaju na pamet.
82 % ispitanika sirijskog porijekla je navela zabrane izlaska, 0 % obavezu nošenja zaštitnih maski. Na isto pitanje 65 % Austrijanaca je navelo obavezu nošenja zaštitnih maski, samo 16 % njih zabrane izlaska.
Za kraj recimo i to da su odgovori ispitanika koji potiču iz Turske i bivše Jugoslavije (druga generacija) bili slični onima autohtonih Austrijanaca.
Ovaj članak je preveden s njemačkog jezika, original ćete naći ovdje: