Tiktokerka Toxische Pommes: "Austrijanci me smatraju rasistom"

U svojim samim počecima TikTok je pažnju javnosti privukao uz pomoć kratkih video snimaka u kojima (mladi) ljudi plešu. U međuvremenu se ova aplikacija svrstava među najveće društvene mreže. Facebook je prestar, Instagram previše lažan. TikTok u Austriji koristi oko 1,2 miliona ljudi. Čini se da je aplikacija koja se zasniva na nezahtjevnim videozapisima potrefila živac, posebno one mlađe populacije, a na najboljem je putu da se etablira kao satirični žanr.

Prava zvijezda na austrijskoj TikTok-sceni je "Toxische Pommes" ("Toksični pomfrit"). Preko dana Irina - tako zvuči pravo ime ove mlade žene rođene u bivšoj Jugoslaviji - radi kao pravnica, a u svom slobodnom vremenu proizvodi TikTokove o rasizmu u svakodnevnici, balkanskom mentalitetu te zajedno s čuvenim kabaretistom Josefom Haderom sklapa šale na račun GIS-a. Na svom kanalu ima preko dva miliona lajkova i gotovo 40.000 pretplatnika.

Draga Irina, da nisi malo prestara za TikTok? Zar to ne bi trebalo biti nešto samo za tinejdžere?

Toxische Pommes: I ja sam to mislila na početku. Mnogi su mi govorili: Pa, to samo 13-godišnjaci gledaju. Moj algoritam je u međuvremenu postavljen tako da mi uglavnom izbacuje video zapise ljudi u 20-im i 30-im godinama života.

Kako je nastao "Toksični pomfrit“?

Prošle godine sam dala otkaz i priuštila si kratki predah o posla. Onda je nažalost počelo ovo ludilo zvano korona, pa mi je bilo strašno dosadno. Uz to sam u to vrijeme izašla iz neke veze i shodno tome bila prilično tužna.

TikTok ti je dakle pomogao da odvratiš pažnju s svakodnevnog života?

Pa dobro i prije te novonastale situacije sam puno visila na internetu. Onda mi je prijateljica preporučila TikTok. Rekla mi je da je to razveseli kada je tužna. Pošto mi je srce bilo slomljeno, pomislila sam: "Pa to i meni treba". Instalirala sam ga prošlog ljeta. Prije toga nisam uopšte ni znala za TikTok.

Zašto je TikTok trenutno toliko popularan?

Mislim da se vrlo dobro uklapa u naše vrijeme. To su vrlo kratki video zapisi, nešto poput YouTubea, samo puno lakše i naprednije. Aplikacija živi od toga da je zabavna i da se vrlo brzo prilagođuje sklonostima korisnika. Algoritam je zaista vrlo dobar. Zbog svega toga je TikTok tako zarazan.

Možemo li TikTok nazvati novom vrstom umjetnosti?

U neku ruku da. Ako je kabare umjetnost, onda je i ono što radim ja i mnogi drugi satiričari na TikToku također umjetnost. Ne znam po čemu se razlikujemo od nekoga ko stoji na sceni i priča svoje viceve. TikTok je poput neke nove platforme, onlajn pozornice.

Ovaj članak možete čitati i na njemačkom jeziku:

Može li se pomoću TikTok-a zarađivati za života?

Sa samom aplikacijom? Teoretski da. Ja sam sama do sada sa TikTokom zaradila oko tri eura. To je moguće samo putem prijenosa uživo, gdje vam ljudi mogu nešto donirati. Imaju ti i takozvani TikTok Creater fondovi, ali nažalost samo u Njemačkoj. Najbolji način da zaista zaradite sa TikTok-om je putem saradnje.

Sklapate li saradnje?

Rijetko. Ako, onda sa časopisima ili udruženjima. Ali tada se to odvija tipa: "Hoćeš li napraviti video za nas?". Dakle, ja ne prodajem nikakve proizvode ili nešto slično. Ono što sam već uradila je saradnja s jednim umjetničkim posrednikom za kojeg sam na svom kanalu proizvodila videozapise.

Kako nastaju tvoji tiktokovi?

Kad imam neku ideju, onda malo razmišljam o tome kako bih je realizirala. Ponekad si zapišem nekoliko ključnih riječi. Ali većina toga zapravo nastane u samom procesu nastanka videa.Ne smišljam nikakve koncepte, sve radim spontano. To mi najbolje odgovara.

Koliko vremena ti treba da napraviš jedan video?

Postavila sam si pravilo da snimanje jednog tiktoka ne smije trajati duže od deset minuta. Ne držim se uvijek toga, ipak mi je to jedan orijentir. Isto tako snimam tiktokove samo onda kada mi se prohtije. Za mene je TikTok prvenstveno ventil.

Kako biste opisali ono što radite na Tiktoku?

Rekla bih da društveno-političke teme obrađujem na duhovit način. Moj cilj nije poboljšati svijet, već natjerati ljude da razmišljaju.

Vaši tiktokovi se često okreću oko rasizma i diskriminacije. Kakvu ulogu u udabiru tema igra tvoje porijeklo?

Moji video zapisi uglavnom baziraju na ličnim iskustvima. Moja porodica je iz bivše Jugoslavije u Austriju došla kada je meni bilo godinu i po. Odrasla sam vrlo konformistički u Wiener Neustadtu. Bila sam klasična, dobro integrisana migrantica koja je zapravo poricala svoj identitet. Dugo vremena sam se stidjela na ulici razgovarati sa roditeljima na maternjem jeziku. 

Zašto?

Osjećala sam neobične poglede na sebi. Kada bi čule kako pričam na našem jeziku, babe bi svoje torbe primicale bliže sebi.

Kako je to sve djelovalo na tebe?

Dugo vremena nisam obraćala pažnju ne mnoge stvari, ali sam uvijek osjećala da nisam baš "jedna od njih". Na licu mi se ne vidi moje porijeklo, ali ja ipak  imam drugačije ime, drugačiju vjeru, Božić slavimo na "pogrešan dan". Na kraju krajeva uvijek ostaješ stranac. Kao dijete uvijek sam sanjala o tome da se zovem Stefanie i da živim u kući u Leobersdorfu - sa normalnom austrijskom porodicom.

Kada se to promijenilo?

U 21. godini života sam preselila u Beč i tamo pronašla put nazad ka svojm korijenima i identitetu. Nakon što sam se odselila iz Wiener Neustadta mi je zaista pao kamen sa srca. Beč je bio vrlo oslobađajući. Pronašla sam grupu prijatelja koji su otvoreniji i raznolikiji, kojima je moje porijeklo bilo svejedno.

Mislite li da bivšim Jugoslovenima nedostaje samopouzdanja?

Recimo ovako: Nikada nisam stekla dojam da je Austrija jedna gostoprimljiva zemlja. Odrasla sam uz izreke poput "nikad ne govori svoje političko mišljenje!", "ne eksponiraj se pretjerano!", "šuti!", "prilagodi se!" itd.

U svojim videima često tematiziraš toksične strane balkanske kulture ...

Zadnja sam osoba koje će reći da je balkanski mentalitet najbolji. Ima tu puno otrova. Mnogo toga je beskonačno. Djeca vječno žive kod svojih roditelja, previše je tu te neke neograničene povezanosti. Jedan od problema na Balkanu je i to neko idealiziranje vanjskog izgleda. Nečiji izgled se odmah komentariše. Ponekad se mogu smijati svemu tome, ali to u biti nije u redu.

Kako nazivaš to kada "ideš dole" tj. za bivšu Jugu. Je li onda ideš kući?

Ne, ne kažem kući, jer ovo ovdje je moj dom. Kod mene je sve to komplikovano pošto imam porodicu kako u Srbiji i Crnoj Gori, tako i u Hrvatskoj i na Kosovu. Uvijek smo obilazili cijeli Balkan da bi smo ih obišli sve. Najprije bih rekla da idem u posjeti familiji.

Kako tvoja porodica reaguje na to što ti radiš?

Na početku im se uopšte nije svidjelo. Mislili su da ću uništiti sve ono što smo godinama mukotrpno izgradili jer se toliko izlažem. Moj otac, na primjer, misli da su moji videozapisi totalno smiješni i čak mi tu i tamo predlaže ideje.

Jesi li ikada mogla zamisliti da ćeš postati tako uspješna?

Ne (smijeh). Ipak sam sretna da je to što radim tako dobro prihvaćeno. Često pomislim da je konačno došlo mojih pet minuta slave.

Ima li tu i hejtera?

Sve je to u granicama dozvoljenog. No međutim ako kažem: "Austrijanci su tako ...", onda mi prebacuju rasizam naspram Austrijanaca ili diskriminaciju. Onda padaju one standardne floskule tipa: "Vrati se u svoju zemlju ako ti se to ne sviđa!" Bilo je tu i prijetnji smrću. Uprkos svemu tome sam u stanju da podnesem sve što se dešava na internetu, mada moram priznati da vrlo pažljivo vodim računa o ličnim podacima i da gledam da gotovo ništa ne otkrivam.

Možeš li zamisliti da ti TikTok postane posao?

Volim svoj posao pravnice. Ali nikada ne reci nikad. Uskoro ću imati sopstvenu stand-up komediju u Politically Correct Comedy Club-u. 

Na kraju smo za tebe spremili mali test integracije: Bilderbuch ili Dino Merlin?

Dino Merlin. Obožavam ga!

Neubau ili Ottakring?

Ottakring.

Šnicla ili ćevapi?

Ćevapi.