Podignuta optužba protiv bivšeg austrijskog kancelara Kurza

Sebastian Kurz

Suštinsko pitanje je do kojeg je stepena bio involviran u imenovanje Thomasa Schmida za direktora ÖBAG-a. Pitanje da li je bio unaprijed uključen je Kurz potvrdio pred Istražnim odborom za aferu Ibiza uz dodatak "uključen u smislu obaviještenosti" - što je netačno svjedočenje prema WKStA. Kurz je već u ljeto 2017. godine kontaktirao Schmida kako bi ga zadužio za strukturalnu reformu i obavijestio ga o Schmidovoj ulozi u vođenju nove investicijske kompanije. Također, u Sideletteru koji je potpisao Kurz sa tadašnjim potpredsjednikom vlade Heinz-Christian Strache (FPÖ) je dogovoreno pravo ÖVP-a za nominaciju članova upravnog odbora investicijske kompanije.

Na pitanje o percepciji imenovanja Nadzornog odbora ÖBAG-a, Kurz je "netačno" naveo pred WKStA da zna da su vođeni razgovori u Ministarstvu financija i odgovarajućem komitetu za nominacije, ali da nije donio odluku i da nije birao članove odbora. Optužba gleda drugačije: Sideletter je također predviđao pravo ÖVP-a za nominaciju Nadzornog odbora ÖBAG-a. Kurz se sam "uključivao u mnoge razgovore o imenovanju Nadzornog odbora" i aktivno doprinosio, te "usklađivao" sve članove nadzornog odbora koje će ÖVP imenovati zajedno sa sobom.

Prema WKStA, Kurz je također netačno svjedočio u vezi sa četovanjem između Strachea i bivšeg ministra finansija Hartwiga Lögera, u kojem je bilo riječi o dogovoru. Kurz je u zvaničnom zapisniku naveo da to može biti bilo šta, da nema pojma o čemu su se dogovorili, iako je znao da se radilo o paketu osoblja koji se odnosi na imenovanja na "FMA Neu" i ÖBAG, kao i njihovih pridruženih kompanija.

Bernhard Bonelli

Također se optužuje Kurzovog povjerenika i bivšeg šefa kabineta Bernharda Bonellija za lažno svjedočenje pred Istražnim odborom u vezi sa imenovanjem Nadzornog odbora ÖBAG-a. Izjavio je da je bio obaviješten o odluci koja je donesena, iako je "također bio uključen u proces najkasnije od septembra 2018, učestvovao je u više sastanaka koji se odnose na imenovanje Nadzornog odbora ÖBAG-a, razgovarao o mogućim kandidatima sa Kurzom, Lögerom i Schmidom, i znao je da, osim osnovne stručne kvalifikacije, lična lojalnost i pouzdanost predstavljaju drugi odlučujući kriterijum za izbor." Također je predložio mogućeg kandidata Kurzu i uskladio sve buduće članove Nadzornog odbora sa njim. Prema tome, izjava da je imenovanje bila odluka ministra finansija je također netačna.

Prema WKStA, Bonelli je također netačno svjedočio kada je naveo da se ne može tačno sjetiti da li su postojali sporazumi između vladajućih stranaka u vezi sa imenovanjem samostalnog izvršnog direktora. Također je izjavio da ne zna ko je, u vezi sa kabinetom u Ministarstvu finansija, birao članove kabineta. Međutim, on je organizirao proces, inicijativno kontaktirao Lögera, raspravljao o njegovim prijedlozima na sastancima i na kraju procesa mu saopštio da je "imenovanje koje je Löger predložio za Kurza, Blümela i Melchiora (Axel, Napomena) odobreno."

Bettina Glatz-Kremsner

Glatz-Kremsner se optužuje za davanje netačnih izjava kako pred Istražnim odborom tako i pred Upravom za ekonomiju i korupciju. U okviru istrage u vezi sa Casag slučajem, izjavila je da nije znala za sastanak između Lögera i Johanna Grafa - netačno svjedočenje, prema optužbi. Također je dala netačne izjave o imenovanju Petera Sidla za člana uprave Casaga. Samo je znala da je on bio FPÖ-ov distriktni savjetnik, ali nije imala percepciju političke pozadine njegovog imenovanja. Njena izjava da nije obećala podršku za imenovanje Sidla i da nikada nije razgovarala sa Stracheom o tome je također netačna. Međutim, obavijestila ga je da bi mu "rado i uvjereno pružila podršku."

Osim toga, Glatz-Kremsner je izjavila da nije dobila "signale" podrške za svoju vlastitu prijavu za CEO Casaga iz Ministarstva finansija ili vrha ÖVP-a. Optužba joj stavlja na teret da je tačno znala da Schmid, Löger i Kurz podržavaju njen zahtjev i da joj to također saopćavaju.

Lažno svjedočenje ("Falsche Beweisaussage") je krivično djelo koje je regulisano članom 288 Krivičnog zakonika. Osnovna namjera ove odredbe je osigurati pravedan i zakonit postupak pred sudom - presude ne bi smjele biti iskrivljene lažnim izjavama. Isti princip važi i za istražne odbore i postupke pred disciplinskim organima.

Sadržaj odgovarajuće odredbe glasi: "Ko lažno svjedoči pred sudom kao svjedok ili, ako nije istovremeno stranka, kao osoba koja daje iskaz prilikom svog formalnog ispitivanja o predmetu, ili ko kao stručnjak pruži lažnu dijagnozu ili lažno mišljenje, kaznit će se zatvorom do tri godine." U kasnijem odlomku, ovo se proširuje i na istražne odbore i slične slučajeve.

Da bi se elemenat krivičnog djela ostvario, s jedne strane je potrebno da je optuženi stvarno i objektivno dao netačan iskaz. Osim toga, potrebno je i da postoji namjera (kao i kod većine drugih krivičnih djela u Krivičnom zakoniku) - dakle, neko ko se na primjer samo netačno sjeća ne može biti kažnjen. U praksi je često ovakva namjera osporavana, na primjer, u kojoj mjeri su svjedočenja svjedoka u stresnoj situaciji samo subjektivno obojena ili stvarno namjerno netačna.

Za ostvarivanje krivičnog djela potrebna je forma namjere nazvana "uvjetovana namjera": Optuženi mora stvarno smatrati mogućim i pristati na to da daje netačan iskaz. Ova uvjetovana namjera je forma namjere koja se koristi kod većine krivičnih djela u krivičnom pravu - za neka druga krivična djela je potrebno i svjesnost i namjera.

Nije odlučujuće za osudu da li je netačan iskaz zaista uticao na otkrivanje stvarnih činjenica ili ih čak spriječio. Ovaj krivični čin ima za cilj osigurati funkcionalnost pravosudnog sistema. Činjenica da se njegova važnost visoko vrednuje ogleda se i u kazni od tri godine zatvora - ipak, u situacijama koje se često doživljavaju kao prisilne, često se daje netačan iskaz iz samozaštite ili radi zaštite članova porodice ili prijatelja.