Diskriminacija stranaca u amaterskom sportu u Austriji
Sportski klubovi su uvijek predstavljali mjesto na kojem se susreću osobe različitog porijekla i stvaraju socijalni kontakti. Istraživanje koje je u 22 zemlje sproveo časopis "Humanities and Social Sciences" pokazuje da pristup klubovima nije jednako jednostavan za sve. Naime, osobe sa "stranim" imenom koje su putem e-maila pokušale da dobiju probni trening u nekom fudbalskom klubu su znatno rijeđe dobili odgovor od "domaćih". Austrija se prema tome nalazi u samom vrhu liste s zemljama u kojima je najizraženija diskriminacija.
Osobe koje se presele u neku drugu zemlju uobičajeno na samom početku pokušavaju da ostvare nove socijalne kontakte, upoznaju nove ljude. Lokalni sportski klub u kojem se sportiste jednom, dvaput sedmično sreću na treningu (i eventualno potom odlaze na piće) bi mogao biti idealno mjesto za to.
Metoda putem e-maila
Prijašnja istraživanja su pokazala da su doseljenici i etničke manjine znantno zapostavljene kada je u pitanju pristup poslu, stanovima i transportu. Zbog toga su privredni naučnici Carlos Gomez-Gonzalez i Helmut Dietl sa Univerziteta u Cirihu te Cornel Nesseler sa Norwegian University of Science and Technology u Trondhajmu istražili socijalnu integraciju u amaterskim sportskim klubovima.
U tu svrhu su fiktivne mail-adrese sa imenima koja su zvučala "strano" tj. "domaće". "Strana" imena su nasumice izabrana iz tri najbrojnije doseljeničke populacijske grupe u zemlji u kojoj je sprovedeno istraživanje. Potom su sa tih adresa na adrese sportskih klubova poslani mailovi s molbom za mogućnost dolaska na probni trening.
Ovaj eksperiment je sproveden u 22 zemlje, a molbe su upućene na više od 23.000 klubova, između ostalih i na 1.800 u Austriji. "Ne pozvati nekoga na probni trening se može uporediti s odbijanjem da se ta osoba primi u socijalnu mrežu", tvrdi Cornel Nesseler.
Gdje su odgovori?
Istraživanje je pokazalo da je vjerovatnoća da osoba sa stranim imenom dobije odgovor na molbu za probni trening u prosjeku za 10 posto manja nego kod osobe sa domažim imenom. U nekim zemljama, npr. Irskoj, Francuskoj i Portugalu, je ta razlika iznosila ispod 4 posto.
Za razliku od toga, u drugim zemljama je vjerovatnoća da osoba sa stranim imenom dobije odgovor bila manja za čak 20 posto. Među tim zemljama se nalaze Austrija, Hrvatska te Madžarska.
Naučnici nemaju objašnjenje zašto su upravo u te tri zemlje takvi rezultati. Ipak su došli do zaključka da je "ovaj eksperiment na vidjelo stavio da je diskriminacija etničkih manjina sveprisutna i da u pojedinim društvenim sistemima nedostaci očiti upravo tamo gdje bi trebalo poticati interakciju među osoba različitih porijekala".
Ukažimo na kraju i na jednu manu ovog istraživanja: Probni treninzi se po pravilu ne ugovaraju putem e-maila, nego oči u oči sa trenerom.
Ovaj članak na njemačkom jeziku možete pročitati ovdje: